Ukratko

Dobrodošli na moj blog

10.02.2020.

Osrednje

Osrednje,ni dobro ni loše,blizu propasti,daleko od uspijeha,pa si opravdavaš postupke,opravdavaš vrijednost,u nemilosti očiju ti držiš jedva nos iznad vode,a opet držiš konja koji ruke lomi,otima se i ubrzava,možda naizad,patnje nam dadnu onoliko koliko si presudimo.

28.01.2020.

Nečastivo

Pomjeri se,pusti volove da projdu,pusti silu prskosnu,da naiđe na srp gdje će tuga presahnuti gdje će bol odahnuti.Prestani mahati krilima i pričati o letu dižeš nam prašinu u oči budiš oči zavidne,udostoji se odletjetii udostoji se poletjeti.Pusti uho da sluša ono što ni sam ne možeš čuti jer previše toga želiš da kažeš a tako malo je toga nedorečeno. Tako krijeposno udovoljavati,nečemu što jastvo nije,a nije od od neba a nije ni nečastivo.

20.12.2019.

Golo srce

Osjeti veličinu praštanja,primi najskuplji poklon kada ti poklanjam povjerenje,gledaj srcem djeta i život dobija novi spektar boja,pridruži se vojsci onih koji žive da bih radili dobro osjeti dar ljuskoti,osjeti me kada se razoružam i golo srce dajem.

13.11.2019.

Želja prijatelju.

Bolest stara koliko je i svijeta,eh tu si stao tu će te preći,život je vječna borba mačke i miša.Zamisli da si samo htio što si sve mogao a ovako si život protratio u vapaju u pogledu poniznom.Još jedan puta da me pitaju što bih poželjeo rekao bih samo jedno,želju moj prijatelju od toga mi više ne treba.Kriomice onako kriomice zavirim u kutke svemira,shvatim da ne shvaćam,shvatim da oči vide onoliko koliko im um dozvoli.

11.11.2019.

Isti cilj

Baci kamenčić u vodu,neka krugovi proizašli od siline odarca dođu do druge obale neka mnogo čemu svjedoče. Ofarbaj nebo,pusti melodije u vazduh,obestini istinito. Kratko je to kratak je vakat,opravdaj me neka budem najbolji, pusti me u retke,da ispišemo neku novu priču. Možda se drugačije poima moj put možda je u mnogo čemu raskošniji i bitniji tvoj,ali nekako osjetim da nam je cilj isti.

31.10.2019.

Ne uzimaj za zlo.

Opjevaj mi mjesečevu sonatu,postavi krijesnice na nebu kao zvijezde,iznova se zaljubi u mene,zagrli me tamo iza onih krošanja,tamo negdje gdje nepostoji,onaj svijet skriven.Sada si žena okrunjena ljepotom,uzimaš me kao štit,donedavno prezren,a sada sam svijet nečiji sada neko u meni tumači nešto dublje. Zamemari logiku sjeti se djece što trčaše za loptom, kako je njen sferični oblik imao magičnu privlačnost gdje je jedna ulica,jedan bataljon djece za njom je lomio noge. Pa pomislim u svemu ima smisao,samo trenutci ovise kada ćemo istu stvar gledati različitim očma. Prozrem sam sebe svoje biće,kada vidim kako se nameće,kako se opire,senki svoje smrti,pa se zabludi pa jurca za sferičnim oblikom,pokušavajući osvojiti svijet umjesto da u njemu zna uživati. Nekada uhvatim kako nemam,kako nedostaje kormilo i kapetan nad ovim tijelom,ali opet,ne uzimaj za zlo sve dok primjetiš.

21.10.2019.

Odredi

Odredi minut koji da postavim,na kazaljkama na satu, da vrijeme teče samo za nas,odredi koji je dan da iznova postavimo kalendare,da vratimo bezbroj godina unazad tamo gdje smo još prpošni mladi,gdje inat tjera mudrace. Odredi poljubac kao znak zahvale i biti ću ti zauvjek zahvlan.

01.04.2019.

Ples ništavila

Prestao sam brojati,nadati se svemu onomu što me se tiče,pa njegujem prazninu,po ivici hodam,osjećam se siroto,osjećam se bogato,i odora kao okov,prestavi me sakri me,gol među masom hodao,odrekao se bogatog oca,opsovoao đakonu,ali opet osjetim toliki mir,beznadno kao oholo kao i krijeposno,kao kafa kahva kao kava na prazan želudac,odavno sam se oprostio sa pameću,pa si bacam novčiće da na njih naiđem,prihvatim te zagrlim odbacim pa prigrlim,ples vječnog ništavila.

23.01.2019.

Cvet u asfaltu

Kao cvet iz asfalta,kao žila koja diže gradske pločnike,prolazno jako tiho i silovito,nema utehe u plaču koji potiče iz ničega,ljubavi koje nema,smrti koja ne dolazi,da odem u proplanke,gdje oblak dere planine,da zaboravim na slova note,što mi ona posla,da budem pustinjak,odbegao od čoveka odbegao od sebe,gde me taština nosi tu me taština dočeka,pa molim bogove da podare,jadikujem,penim udaram od stene nestajem,koraci mila,koraci me nose daleko,taština me vuče,gorak je okus sirotinjskog hleba,prazna je kašika koja struže od posud,gadan je inat kada pljuneš bogu u lice,pa obznaniš i pokoru i bes i mržnju,pa pognute glave bogat robuješ ideji uzdasima,preziru i stvarima,

08.10.2017.

bojim se

Bojim se oprosta pomirbe,bojim se kraha razuma svijet koji ionako stoji na polomljenim noga,prijete da ga bace u invalidska kolica osakate za buduće generacije,bojim se generalizacije pa trpaju me,sa bradatim,pa sa ćelavim pa sa krezavim,a ja ne ne marim za izgled,i red u banci emocija kojim skupo zaračunaju kamatu pa ,prodaš slobodu za emociju ognjišta posjedovanja ,bojim se,vojske bezdušni,oni su pokretač ovog ludila oni me pretiču oni mi trube kada presporo vozim,oni se bore za malo kruva,oni ga otimaju oni ga veličaju,oni si praštaju bogu neoprostivo,bojim se kukavica,oni su majstori iluzije prodaju ono što želiš čuti sa anđelom se rukuješ a sa vragom sklapaš pakt,bojim se hladnoće,ali ne one od 4 mjeseca što traju, ta prođe ta se nekako izdura,ove ljudske što mogu mogu okrenuti glavu,zaoboći zatvoriti oči te me strah te se bojim.


Noviji postovi | Stariji postovi

Ukratko
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031