Ukratko

Dobrodošli na moj blog

08.07.2018.

Ljubav sa posvetom

Zašto ti pišem ovolika pisma, „romančine“? kada bih sve što želim mogla reći gledajući te prekrasne, neodoljive oči ? Vrijeme. To okrutno vrijeme koje krademo trenutak po trenutak u vječnoj želji za više, za duže, za još bar malo. Ima li smisla da ti tada, dok sa tvojih usana nježno poljupce skidam, govorim o svim osjećajima koji su kao lopovi polako bez navale ulazili u moj život tvojim dolaskom. Nisam se mirila samoćom koja je nenajavljeno postala vladarica mojih dana taj neki period mog života, ali i nisam znala kako joj zabraniti vladavinu sve dok ti nisi pokucao nježno na vrata mojih osjećaja. (prije tačno tri godine, dva mjeseca i 20 dana). Ljepota kojom si došetao, blag i nježan, kao da je govorila sve jezike ovoga svijeta.. Nismo tada znali ili nismo željeli misliti na sve što će, dani, godine, koje su stajale ispred nas donijeti. Eto pišem ti zato što želim da znaš kako ni riječi nisu dovoljne, ni pogledi da opišu onaj unutrašnjii ritam ljubavi kojeg se ne treba nikada odreći, a ti si mi ga otkrio svojim dolaskom u moj život. Svakim danom postajem sve svjesnija da bez tebe ne mogu disati... bez tebe ne mogu funkcionirati... bez tebe ne mogu ništa.... bez tebe sam ništa... ti si moje najvažnije u životu.. što je najbolje, sigurna sam da se i ti isto osjećaš, na koncu, svaki dan me iznova na to podsjećaš... pogotovo kad mi onako čupavoj, nenašminkanoj u pidžami dok pričamo pa nas slab internet prekine milion puta,kažeš da sam ti prekrasna...kada kažeš „joj mala kako bih te sad izljubio i izmazukao uh...“ kad me zagrliš jako jako..,kad me nježno češkaš i prolaziš prstima kroz kosu...kad kažeš ono ozbiljno a oči ti se već same smiju:“dosta te je ženo, nek se zna ko je glavni u kući“..““opet nisi obukla čarape!!“....i milion tako nekih stvari, ne mogu više se prisjećati tako tih trenutaka,znaš kakva sam, već sam počela plakati, kidam se..borim se sama protiv sebe, znaš već i sam sve, ali šta da radimo, samo se nadam da neće još dugo tako, da ćemo ubrzo biti skupa uvijek, zauvijek. Koliko je još tog zemaljskog putovanja ostalo ispred mene, sada postaje nevažno, i ne zanima me jer svaka sekunda obilježena je mislima na tebe, na nas, sretne u svakom zajedničkom trenutku. A kada nisi u mojoj blizini, znam da mi mislima šalješ toplinu da me ogrije dok ruke tvoje čekam. Kada kažem: „Volim te“ ne moram ništa više dodati , sve već znaš. Još ti želim reći:“Hvala“ za svu ljepotu, za svu ljubav, za svaki osmjeh, zagrljaj, pogled pun topline, želim ti reći hvala za sreću kojom me daruješ.

08.10.2017.

bojim se

Bojim se oprosta pomirbe,bojim se kraha razuma svijet koji ionako stoji na polomljenim noga,prijete da ga bace u invalidska kolica osakate za buduće generacije,bojim se generalizacije pa trpaju me,sa bradatim,pa sa ćelavim pa sa krezavim,a ja ne ne marim za izgled,i red u banci emocija kojim skupo zaračunaju kamatu pa ,prodaš slobodu za emociju ognjišta posjedovanja ,bojim se,vojske bezdušni,oni su pokretač ovog ludila oni me pretiču oni mi trube kada presporo vozim,oni se bore za malo kruva,oni ga otimaju oni ga veličaju,oni si praštaju bogu neoprostivo,bojim se kukavica,oni su majstori iluzije prodaju ono što želiš čuti sa anđelom se rukuješ a sa vragom sklapaš pakt,bojim se hladnoće,ali ne one od 4 mjeseca što traju, ta prođe ta se nekako izdura,ove ljudske što mogu mogu okrenuti glavu,zaoboći zatvoriti oči te me strah te se bojim.

05.03.2017.

latice ruže

Oprostio sam se bacio sam crvene latice ruže daleko nizvodno,suzu sam ispustio u rijeku,da naprave bujicu da poplave ovu dušu presušenu,neka dođe do tebe sav moj nemir,ja umirem,od jutra do sumraka,sekunde su tako duge a dani prođu brzo ,napraiti ću ogrijev od sjećanja,da ovo hladno srce ugriju,mozaik od kamenćića sjećanja,neko će pokušavati razumjeti poruku tražiti dublji smisao,smisao je onakv kakav si opravdaš,ja ne vidim dalje od tvojih očiju koje volim i prezirem sve u istoj čaši, gorkog okusa je ovaj život,kad mi ime moje donosi problem u tvom svijetu.

26.02.2017.

varam

Ja varam vas ljude,sebe,gostioničara kojeg uvjeram da natoči još jednu dok ovaj nedođe.
Ja varam ovim riječima koje su ukradene iz tonova zaboravljenih umjetnika.
Ja varam kada iskzujem misao,riječi prisvojene ne znaš im dublje značenje ali vješto ih iskazuješ.
Ja varam pričajući o emocija tužnim,one su dim cigarete ubitačne prozlane.

07.12.2016.

opravdaj mi.

Opravdaj mi.sve godine zatočene,u platnoj listi,opravdaj mi obitelj,dom koliko košta činjenica da plašim samoće,krah je iluzija,ne postoji potonuće,ne postoji ni početak ni kraj za mene za nas,mi smo oduvjek,plesali da u drugim očima zadovoljimo tuđi kriterij,kroz prvi korak prvu riječ,slovo pročitano napisano,na njega ili na nju lik dobivven je nekim čudnim odabirom,usudi se da misliš izgnaće te iz raja,koliko dobrih koliko pogrešnih koraka u  plesu smijemo izvesti,da bi dobili zaluženi aplauz sihronizovnu emociju mase.

20.10.2016.

budi

Zapali me ,neka budem prolazno svijetlo što obasjava kutak tvog mračnog svemira,probudi dječaka željnog istraživanja,žaveži me obećanjem da ću ostati,udari temelje,učini me svojim,učini me ocem,napravi me robom ljubavi,daj mi razlog da šutim daj mi razlog da izustim riječ,budi ruka koja me podiže kada padam,budi hrabrost koja mi treba,budi razlog zbog kojeg se rado vraćam kući nakon naporg rada,od jutra do mraka.

23.09.2016.

ja

Ja tko sam ja da kažem ja,onaj koji ima sliku na komadu pločice pa tvrdi da za postupke odgovora,opet je krenulo,opet se ludilo,otelo,opet razmetnici,kroje historiju,opet se papirom želi proljevati krv,o tako je teško biti biti čovjek koji ne pripada ni jednim ni drugima koji pripada,ovom djeliću neba,spokoj da udahne da čeka život u radosti,opet će historičari poricati,opet će se ponoviti historija ako ne sagledamo što je jučer bilo.

22.08.2016.

Osjetiš to

Mnogi istočnjaci tvrde da se iznova rađamo kroz vjekove,da se srodne duše razdvoje,razbacuje na druge krajeve svijeta,dok se iznova ne nađu,ali osjete one,kada su blizu,osjeti se polet,osjeti se prizemljenje,osjeti se hiljadu misli,osjeti se u pogledu,da poznaješ neznanca,osjetiš u tišini da ju poznaješ vjekovima,osjetiš njezinu bol,i kada šuti o tome,neka nevidljiva povezanost isprepletena vjekovima,protkana atomima nevidljivim osjetiš da je veoma lako voljeti tu osobu.

16.08.2016.

Kao taoc

Kao u onoj nemoj pjesmi,taktovi preloze u intonaciju,tona koji se nikada neće ponovit,sve je tako,meni malom čovjeku nemoguće za pojasniti,opet me ruke umiruju,opet me trgaju za rukav kao da viču ostani,ja ali ja ne pripadam,ni ovom ni onom svijetu,tako je nodostižno njezino tijelo kao saharska dina neosvojeno niko nije ostavio zastavu,rasipa se kroz prste i pripada svakom,oplete me uzduž i porpijeko,presječe sva opravdanja svu svrhu,ja sam pjevao to ljeto gledao mrave kako vrijedno pribavljaju,a opet zime više nisu tako oštre,kao opušci u prepunoj pepeljari misli se gomilaju u glavi,svaka me odvraća,svakoj se poklonim kao taoc nemoći.

02.07.2016.

prašina

Pa gledam se,odraz nije više isti tijelo više nije utegnuto,vrijeme žrtva smo vremena,otići ćemo bez spokoja,kroz ulice sada plovim ostajem mi tako malo vremena,pa vidim sve što oku promiče,prašina na asfaltu kao razjarena djevojka igra divlji ples čeka kišu da je ukroti,da je položi na zemlju ispere i prožme.


Stariji postovi

Ukratko
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031