Ukratko

Dobrodošli na moj blog

06.03.2021.

A ponajviše

Čiji grijeh da otplati čovjek uznesen božanskim dodirom,pa filozofira,da je sud.Kamenuje pred svima da pokaže koliko je bezgrešan dok kamen diže i baca da osudi i pokaže dostojanstvo,sebe kao plemenitog dostojnog i ako nije tada je počinio grijeh. O ne život nije sud,rešetka ispreletena,sa jučer gdje smo bili danas gdje jesmo i sutra gdje ćemo bit.I mnogo puta prije no što promisliš biva govoto.Mogao sam ih imati sve,za svaku neku univerzalnu priču sa pokojim različitim epitetom,ali nekako sam se usudio imati samo jednu.Toliko prilika a izabrati samu jednu,nekada hrabrost,a nekada pravdaš sudbinu,a najviše zato tako što misliš da je ispravno.

05.02.2021.

One vide

Moglo je da bude puno toga,e radosti moja. Mogli smo ovjekovječiti neke neralne prizore,ali eto nekada vidiš onoliko koliko oči vide. Ne za ljubav ne trebaš hrabrosti,ili je ima ili nikada tu nije ni bila,obezglavti zariti će nož u njedra u svoja ili tuđa.O ne ona nije kao kamen u obući da žulja da podsjeća,o ne ona opsjeda,ili voliš da izgoriš ili je nemama,o ne nema osrednje ljubavi. Utisnuo sam se u oči koje proziru do ogledala moje duše,pa vide slabost tamo gdje ostatku pokazujem snagu da me se puno toga ne tiče o da one vide.

02.02.2021.

Cilj

Sa kojeg izvora okrijepiti dušu,gdje da pođem kada požuriti moram. Koja je bitka moja da joj se priključiti moram. Kamo poći kada sve izgubi smisla,stojati dok gomile prolaze,u rijeci u žurbi za snovima satkanim od nepotrebnih sitnica,prestižu koje ždere koji blješti i privlači pozornost kao friško iskovano zlato. Pa stojim i gledam,dok prolazi vrijeme ljudi kroz mene misao koja me rani ili promaši ili ona koja udari kao povjetarac od stijenu shvatiš da si ojačao.Cilj je izvjestan,put do njega on je za svakog od nas je različit.

29.01.2021.

Nevidljivim lancima

Nekad se rasplete neraspletivo,daleko je,daleko je čovjeku do razuma. Nametneš mi ideju,i sve što rođenjem dobivam,ono što ću smjeti voljeti i mrziti.Vjeruješ u slobodu okovan nevidljivim lancima smjernica i uputa ne smiješ ono,dozvoljeno ti je ovo. Kada odbacim indetitet krda kojem po rođenju pripadam,što mi ostaje osim riječi koje nevješto redam u rečenici i površnu misao. U ime domoljublja,raziješen si grijeha idi sij smrt,idi voli svoje ostavljaj pepeo iza sebe,ti ne moraš drugi će to veličat ti ne moraš drugi će pravdati.

04.09.2020.

Opsjena

O to je bila samo opsjena,iluzija o jednoj ženi,jedna neprekidna opsesija,koju kada sagledaš koliko je zavaravanja bilo u misli koliko idealiziranja,koliko odaslanih epiteta na pogrešnu adresu.Ostaje samo meso koža,lijepo lice oči koje traže nešto drugo uzvišenije od onoga što si i što nudiš. Trčati za nedostižnim i isto dohvatiti,zapitaš se koliko stvari izgube značenj,bez koga si i bez čega sposoban živjeti.Rekao sam bezbroj puta moja,ali zavar samom sebi nije to bilo ničije,davao sam previše ali za nekoga premalo ljubavi.

11.07.2020.

Sjećaš li se

Sjećaš li se onog nijemog koncerta,o ne akteri nisu bili nijemi,ali bili su bez srca.Sjećaš li se one glasne tišine jezovite izvjesne. Sjećaš li se očiju koje su znale izjestan kraj,ali nadale se drugome sceneriju.

17.06.2020.

Možda sam šljam

Oprosti se od finesa,onih manira razboriti kada uđeš u sobu pa sa prezirom uputiš pogled,pusti me živim parodiju što neki nazivaju život.Pusti me da putujem da širim jedra.Nedaj da se vežem za ljude koji hoće da se po njihovom zovem,možda ne znam ni ovaj ali ja bi da pričam ovozemljski jedan za sve kao maternji.Možda sam šljam koji ima snage to da prizna,onaj koji će naći bezbroj opravdanja zašto nije.Red kao disciplinia ,smijaurija skup ostavština pravila gdje nas štancaju u gomile,torove ovce pslušne.I na kraju nije važno tko kajmak radi,neko tko ga kusa. Možda nekada iskažem sve pa ostane praznina.

06.04.2020.

Pupoljak

Izleći će se pupoljak,iz tijela položenog na zemlju.Prestat će tamo gdje je počelo od praha.Bez lica boje kože imena vjere,zemlja guta sve.Nestati će sve sa zadnjim urušenim spomenikom,spomenicima pohlepi koja je gutala sudbine.Ne možeš vrati ono što ne postoji,a vremena imamo onoliko koliko sami odlučimo,kataklizma kao svakidašnjica,trule duše u mesu koje propada,bez imena,vjere. Ne traži oprost tamo gdje ga nema,kada pred kraj puta otkirijemo velikodušnost,kao strah od vječne kazne,kako pred kraju obznanimo pokoru, pa prosipamo mudrosti o oprostu,mjestima koje je bog dotaknuo a u njima se nalazi oprost. Zapitam koliko lakovjerno,koliko puta su zazivali boga a uzimali živote, zapitam se koliko učitelj treba da šuti prije nego što upozori.

11.03.2020.

Dio mašte

Dio mašte,jedan dio praštanja kada veličamo samilost dičimo se oprostom,pepel u dijamnte pretvaramo. Razdor između razdora je nekada je tako blizak,kao potreba da se izjednači tumačenje velikih ne prevelikih mislilaca. Sklonost lutanju u misli rečenici,traženju izlaza performansa zvanog ljudskost. Humanost po potrebi,humanost po krvnoj pripadnosti,opravdaj veću vrijednost svog od tuđeg života. Iz par kapi smo nastali,od kapi umireš bez kapi ne možeš živjeti. Ostavi mauzolezej kao spomenik vječnog života,nepremostivost imeđu sirotog i bogatogog,i bog ima cijenu za oprost grijeha.

28.02.2020.

Kada nema te

Oprosti mi za neučinjeno,i za ono sve što nije a trebalo je biti,oprosti što smo stranci na nekoj drugi strani svijeta,gledajući iprazno kroz prozor a moglo je puno toga biti,kao jutarnja šalica uz kavu i cigaru.Oprosti za sve ono izgubljeno vrijeme koje ne provedosmo,a možda je moglo biti ono najbolje.I kada vrijeme krahira da te oslovim sa svrhom potrebom strahom bez onoga kada nema te.


Stariji postovi

Ukratko
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031