Ukratko

Dobrodošli na moj blog

08.10.2017.

bojim se

Bojim se oprosta pomirbe,bojim se kraha razuma svijet koji ionako stoji na polomljenim noga,prijete da ga bace u invalidska kolica osakate za buduće generacije,bojim se generalizacije pa trpaju me,sa bradatim,pa sa ćelavim pa sa krezavim,a ja ne ne marim za izgled,i red u banci emocija kojim skupo zaračunaju kamatu pa ,prodaš slobodu za emociju ognjišta posjedovanja ,bojim se,vojske bezdušni,oni su pokretač ovog ludila oni me pretiču oni mi trube kada presporo vozim,oni se bore za malo kruva,oni ga otimaju oni ga veličaju,oni si praštaju bogu neoprostivo,bojim se kukavica,oni su majstori iluzije prodaju ono što želiš čuti sa anđelom se rukuješ a sa vragom sklapaš pakt,bojim se hladnoće,ali ne one od 4 mjeseca što traju, ta prođe ta se nekako izdura,ove ljudske što mogu mogu okrenuti glavu,zaoboći zatvoriti oči te me strah te se bojim.

05.03.2017.

latice ruže

Oprostio sam se bacio sam crvene latice ruže daleko nizvodno,suzu sam ispustio u rijeku,da naprave bujicu da poplave ovu dušu presušenu,neka dođe do tebe sav moj nemir,ja umirem,od jutra do sumraka,sekunde su tako duge a dani prođu brzo ,napraiti ću ogrijev od sjećanja,da ovo hladno srce ugriju,mozaik od kamenćića sjećanja,neko će pokušavati razumjeti poruku tražiti dublji smisao,smisao je onakv kakav si opravdaš,ja ne vidim dalje od tvojih očiju koje volim i prezirem sve u istoj čaši, gorkog okusa je ovaj život,kad mi ime moje donosi problem u tvom svijetu.

26.02.2017.

varam

Ja varam vas ljude,sebe,gostioničara kojeg uvjeram da natoči još jednu dok ovaj nedođe.
Ja varam ovim riječima koje su ukradene iz tonova zaboravljenih umjetnika.
Ja varam kada iskzujem misao,riječi prisvojene ne znaš im dublje značenje ali vješto ih iskazuješ.
Ja varam pričajući o emocija tužnim,one su dim cigarete ubitačne prozlane.

07.12.2016.

opravdaj mi.

Opravdaj mi.sve godine zatočene,u platnoj listi,opravdaj mi obitelj,dom koliko košta činjenica da plašim samoće,krah je iluzija,ne postoji potonuće,ne postoji ni početak ni kraj za mene za nas,mi smo oduvjek,plesali da u drugim očima zadovoljimo tuđi kriterij,kroz prvi korak prvu riječ,slovo pročitano napisano,na njega ili na nju lik dobivven je nekim čudnim odabirom,usudi se da misliš izgnaće te iz raja,koliko dobrih koliko pogrešnih koraka u  plesu smijemo izvesti,da bi dobili zaluženi aplauz sihronizovnu emociju mase.

20.10.2016.

budi

Zapali me ,neka budem prolazno svijetlo što obasjava kutak tvog mračnog svemira,probudi dječaka željnog istraživanja,žaveži me obećanjem da ću ostati,udari temelje,učini me svojim,učini me ocem,napravi me robom ljubavi,daj mi razlog da šutim daj mi razlog da izustim riječ,budi ruka koja me podiže kada padam,budi hrabrost koja mi treba,budi razlog zbog kojeg se rado vraćam kući nakon naporg rada,od jutra do mraka.

23.09.2016.

ja

Ja tko sam ja da kažem ja,onaj koji ima sliku na komadu pločice pa tvrdi da za postupke odgovora,opet je krenulo,opet se ludilo,otelo,opet razmetnici,kroje historiju,opet se papirom želi proljevati krv,o tako je teško biti biti čovjek koji ne pripada ni jednim ni drugima koji pripada,ovom djeliću neba,spokoj da udahne da čeka život u radosti,opet će historičari poricati,opet će se ponoviti historija ako ne sagledamo što je jučer bilo.

22.08.2016.

Osjetiš to

Mnogi istočnjaci tvrde da se iznova rađamo kroz vjekove,da se srodne duše razdvoje,razbacuje na druge krajeve svijeta,dok se iznova ne nađu,ali osjete one,kada su blizu,osjeti se polet,osjeti se prizemljenje,osjeti se hiljadu misli,osjeti se u pogledu,da poznaješ neznanca,osjetiš u tišini da ju poznaješ vjekovima,osjetiš njezinu bol,i kada šuti o tome,neka nevidljiva povezanost isprepletena vjekovima,protkana atomima nevidljivim osjetiš da je veoma lako voljeti tu osobu.

16.08.2016.

Kao taoc

Kao u onoj nemoj pjesmi,taktovi preloze u intonaciju,tona koji se nikada neće ponovit,sve je tako,meni malom čovjeku nemoguće za pojasniti,opet me ruke umiruju,opet me trgaju za rukav kao da viču ostani,ja ali ja ne pripadam,ni ovom ni onom svijetu,tako je nodostižno njezino tijelo kao saharska dina neosvojeno niko nije ostavio zastavu,rasipa se kroz prste i pripada svakom,oplete me uzduž i porpijeko,presječe sva opravdanja svu svrhu,ja sam pjevao to ljeto gledao mrave kako vrijedno pribavljaju,a opet zime više nisu tako oštre,kao opušci u prepunoj pepeljari misli se gomilaju u glavi,svaka me odvraća,svakoj se poklonim kao taoc nemoći.

02.07.2016.

prašina

Pa gledam se,odraz nije više isti tijelo više nije utegnuto,vrijeme žrtva smo vremena,otići ćemo bez spokoja,kroz ulice sada plovim ostajem mi tako malo vremena,pa vidim sve što oku promiče,prašina na asfaltu kao razjarena djevojka igra divlji ples čeka kišu da je ukroti,da je položi na zemlju ispere i prožme.

27.05.2016.

Ja osjećam

Reči osjećam kako naviru i sve ponovno imao smisao,sa njima sam zavodio,voleo i mrzeo,i sada pevam kao da razumem reči,ali sve prolazi kroz ritam odigrava se nekada poučno nekada tragično,ali pesma ide osjetim potrebu da pjevam da plačem da se smijem da grlim da budem odbačem.Daješ mi razlog da te volim da se bojim da nisi ta,ali opet iznova te trebam kao ovisnik svoje poroke ludilu se predajem,jer osjećam ja osjećam.


Stariji postovi

Ukratko
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031