neposjedovanje

Ne vidiš koliko imaš dok ne osjetiš gubitak.Nekako olako,nekako kao da je vezano sa mišlju da se posjeduje sve. Izustio sam molitvu,ispustio sam krik pao na koljena,ne nije bilo nikoga sa druge strane da čuje,previše sam puta dozivao,ali nikoga nije bilo da me čuje. Zašto kroz bol patnju spoznajemo,na mjestu kada ego nemamo više gdje…

Nastavi čitanje →

A ponajviše

Čiji grijeh da otplati čovjek uznesen božanskim dodirom,pa filozofira,da je sud.Kamenuje pred svima da pokaže koliko je bezgrešan dok kamen diže i baca da osudi i pokaže dostojanstvo,sebe kao plemenitog dostojnog i ako nije tada je počinio grijeh. O ne život nije sud,rešetka ispreletena,sa jučer gdje smo bili danas gdje jesmo i sutra gdje ćemo…

Nastavi čitanje →

One vide

Moglo je da bude puno toga,e radosti moja. Mogli smo ovjekovječiti neke neralne prizore,ali eto nekada vidiš onoliko koliko oči vide. Ne za ljubav ne trebaš hrabrosti,ili je ima ili nikada tu nije ni bila,obezglavti zariti će nož u njedra u svoja ili tuđa.O ne ona nije kao kamen u obući da žulja da podsjeća,o…

Nastavi čitanje →

Cilj

Sa kojeg izvora okrijepiti dušu,gdje da pođem kada požuriti moram. Koja je bitka moja da joj se priključiti moram. Kamo poći kada sve izgubi smisla,stojati dok gomile prolaze,u rijeci u žurbi za snovima satkanim od nepotrebnih sitnica,prestižu koje ždere koji blješti i privlači pozornost kao friško iskovano zlato. Pa stojim i gledam,dok prolazi vrijeme ljudi…

Nastavi čitanje →

Nevidljivim lancima

Nekad se rasplete neraspletivo,daleko je,daleko je čovjeku do razuma. Nametneš mi ideju,i sve što rođenjem dobivam,ono što ću smjeti voljeti i mrziti.Vjeruješ u slobodu okovan nevidljivim lancima smjernica i uputa ne smiješ ono,dozvoljeno ti je ovo. Kada odbacim indetitet krda kojem po rođenju pripadam,što mi ostaje osim riječi koje nevješto redam u rečenici i površnu…

Nastavi čitanje →

Opsjena

O to je bila samo opsjena,iluzija o jednoj ženi,jedna neprekidna opsesija,koju kada sagledaš koliko je zavaravanja bilo u misli koliko idealiziranja,koliko odaslanih epiteta na pogrešnu adresu.Ostaje samo meso koža,lijepo lice oči koje traže nešto drugo uzvišenije od onoga što si i što nudiš. Trčati za nedostižnim i isto dohvatiti,zapitaš se koliko stvari izgube značenj,bez koga…

Nastavi čitanje →

Pupoljak

Izleći će se pupoljak,iz tijela položenog na zemlju.Prestat će tamo gdje je počelo od praha.Bez lica boje kože imena vjere,zemlja guta sve.Nestati će sve sa zadnjim urušenim spomenikom,spomenicima pohlepi koja je gutala sudbine.Ne možeš vrati ono što ne postoji,a vremena imamo onoliko koliko sami odlučimo,kataklizma kao svakidašnjica,trule duše u mesu koje propada,bez imena,vjere. Ne traži…

Nastavi čitanje →

Dio mašte

Dio mašte,jedan dio praštanja kada veličamo samilost dičimo se oprostom,pepel u dijamnte pretvaramo. Razdor između razdora je nekada je tako blizak,kao potreba da se izjednači tumačenje velikih ne prevelikih mislilaca. Sklonost lutanju u misli rečenici,traženju izlaza performansa zvanog ljudskost. Humanost po potrebi,humanost po krvnoj pripadnosti,opravdaj veću vrijednost svog od tuđeg života. Iz par kapi smo…

Nastavi čitanje →